Ovo nije standardan putopis
Istanbul sam posetio 2020. godine, pa imajte u vidu da su cene u tekstu iz tog perioda.
Sa Istanbulom i putovanjem u ovaj grad smo svi veoma dobro upoznati i manje-više većinu bitnih stvari dobro znamo. Zbog toga sam se odlučio da ne pišem standardan putopis već da se osvrnem na delove koji su meni bili najzanimljiviji tokom sedmodnevnog boravka u najvećem gradu Evrope. Ukoliko želite da pročitate nešto o švercu ili šopingu, preskočite ovu priču.
Kako stići od Beograda do Istanbula
Za početak, iz Beograda se najčešće leti na aerodrome Istanbul (evropska strana, lete Turkish Airlines i Air Serbia, otvoren 2019.) i Sabiha Gokcen (azijska strana, leti Pegasus Airlines). Postoji i treći - Ataturk, ali se sve manje saobraćaja odvija preko njega od kada je otvoren novi aerodrom Istanbul. Transfer sa aerodroma do različitih lokacija u gradu je najisplativije obaviti preko autobuske kompanije Havas (15-30 tlr karta).
Znamenitosti, i one koje turisti još nisu otkrili
Aja Sofija
Glavna znamenitost grada - Aja Sofija je nekoliko nedelja pre mog boravka promenila namenu: posle nekoliko decenija tokom kojih je služila kao muzej, opet je pretvorena u džamiju. Velelepnu unutrašnjost Aje Sofije pokvariće vam „neprijatan miris” tepiha po kom se gazi bez obuće.
Plava džamija
Plava džamija se nalazi na nekoliko minuta hoda od Aja Sofije, ali kada god sam prošao pored nje - bila je zatvorena.
Cisterna Bazilika
Cisterna Bazilika je najveća od nekoliko stotina cisterni u Istanbulu iz doba Rimskog carstva. Služila je za snabdevanje vodom nekoliko desetina hiljada stanovnika tadašnjeg centra Istočnog rimskog carstva.
Palata Dolmabahče
Palata Dolmabahče je izuzetan kompleks za čiju posetu bi trebalo odvojiti bar 2-3 sata. Zbog epidemije nisu bile velike gužve, ali kažu da su u regularnim uslovima čeka i po nekoliko sati. Uzmite audio vodič na ulazu (postoji i na srpskom jeziku).
Brdo Čamlidža
Obavezno posetite brdo Čamlidža! Na njemu se nalazi fantastičan park i najnovija džamija u Istanbulu. Sa brda se pruža prelep pogled na panoramu grada. Lokacija još nije popularna kod turista, pa ćete moći da uživate u miru i tišini. Park je jedan od uređenijih koje sam ikada posetio. Džamija Čamlidža je i najveća džamija u Istanbulu. Monumentalna i velelepna. Dekorisana je veoma ukusno i jednostavno. Svega nekoliko posetilaca je bilo prisutno u celom kompleksu.
Kula Galata
Kula Galata je centar okupljanja lokalaca u tom delu grada. Uveče je lepo osvetljena pa je veoma upadljiva kada se posmatra sa evropske strane. Ulice oko nje su poprilično stare i neodržavane. Nemojte baš noću sami da šetate ovim delovima jer se lako može desiti da zalutate.
Ortakoj
Ortakoj je mala, ali popularna džamija, koja se nalazi nedaleko od velikog mosta koji spaja Evropu i Aziju. Kada je sunčano, presijava se na belo i pored nje se prave veoma lepe fotografije. Nisam bio te sreće da je vidim u takvom izdanju jer me je ovde uhvatio veliki pljusak.
Grand Bazar
Grand Bazar je velika pijaca u centru evropskog dela. Ima svega i svačega i cene su veoma visoke u odnosu na druge delove grada, a sa upornim cenkanjem možete da ih spustite i nekoliko puta. Preko radne nedelje je gužva, a nedeljom je kao grad duhova.
Kvartovi koji čine Istanbul
Istiklal
Istiklal je Knez Mihailova Istanbula. Dugačka, sa mnogo prodavnica u kojima stranci preplaćuju robu i suvenire. Sredinom ulice prolazi tramvaj. Iako glavna ulica, ne oslikava najbolje duh i šarm Istanbula.
Eminonu i Karakoj
Eminonu je saobraćajno čvorište centra grada. Ovde se ukrštaju metro, bus, tramvajske i brodske linije. Deluje pomalo prljavo i zapušteno. Zeleni Venac Istanbula.
Karakoj se nalazi naspram Eminonua i predstavlja mesto okupljanja mladih zbog nekoliko ulica u kojima su smešteni klubovi i kafići. Inače, preko dana je gužva zbog linija brodskog prevoza koji se ovde ukrštaju.
Kadikoj
Kadikoj je deo Istanbula koji me je oduševio i u kom sam proveo najviše vremena. Pored lepog šetališta uz more, najlepšeg zalaska sunca u Istanbulu i uskih starih ulica, kupili su me i restorani i noćni život ovog dela grada. Mnogo mladih i vesela atmosfera su simbol Kadikoja. Uveče svakako najlepši i najživlji deo grada. Preporuka za smeštaj u ovom delu grada.
Bešiktaš
Bešiktaš je, uz Kadikoj, mesto zbog kojeg bih se uvek vratio u Istanbul. Uske i uređene ulice, arhitektura, gužva, ukusna hrana i prijatna atmosfera podseća na trenutke na delove Valensije ili Pariza. Odskače od ostalih delova grada.
Fener i Balat
Fener i Balat sam posetio tokom prepodneva. Osim nekoliko zanimljivih šarenih kućica, ništa drugo nisam video. Čuo sam da ovde uveče može da bude zanimljivo, ali i da nije baš bezbedno.
Parkovi
Postoji nekoliko lepih, velikih i održavanih parkova u Istanbulu. Meni je najlepši bio Jildiz u Bešiktašu.
Visoki ivičnjaci i toaleti na četvrtom spratu
Primetio sam da skoro niko od lokalaca ne nosi sunčane naočare, tako da ćete sa velikom sigurnošću moći da raspoznate strance i domaćine. Ivičnjaci na ulicama su visoki i po 20-30 cm! Ovo praktikuju po celoj zemlji kako bi sprečili parkiranje po trotoarima. Možda primeniti ovu ideju i kod nas? Lokali (pre svega kafići) su često na nekoliko spratova. Može se desiti da vam zatreba toalet, a da je on na 4. spratu, a vi ste se udobno smestili na prizemlju. Naravno, lift postoji u retko kojem.
Brodom kroz grad
Koristite brodski prevoz! Tačan u minut, brz, komforan i lepi predeli. Metro sistem nije preterano razvijen, ali ga koristite kada god možete. Gužve u njemu nisu velike i dobro je organizovan. Saobraćaj na ulicama zna da bude veoma haotičan, a gužve u špicu su mnogo veće od onih na koje sam navikao u Beogradu.
Burok, čorba od sočiva i najbolja baklava
Kod nas je burek, a u Istanbulu se zove burok i pravi se od tvrdog sira. Po ukusu i formi je dobra kompilacija naše pite i bureka.
Čorba od sočiva mi je jedno od omiljenih jela u Turskoj. Svaki restoran je ima u svom meniju. Zanimljivo je da sam najukusniju jeo u njihovim ekspres restoranima gde sam porciju plaćao po 1.8 tlr (25-30 din!), dok je u skupljim restoranima cena porcije do 20 tlr.
Tradicionalna turska večera se sastoji od nekoliko štapića junetine i nekoliko različitih salata. Naravno i domaći ajran.
Najbolju baklavu ikada sam jeo u Karakoju, u poslastičarnici Gulluoglu.
U svakom delu grada se nalazi pijaca koja radi do kasno uveče.
Turci vole da grickaju semenke! Suncokret, bundeva, kikiriki ili pistaći. Na obali Kadikoja. I zalazak sunca u more.
Moj glavni utisak o Istanbulu - od sjaja do očaja i nazad! U svemu tome, za svakoga po nešto.